DANAS MUČKI NAPADAJU SRBE, A NEKADA SU IH SLAVILI! Neka se znade: Splićani, ne zaboravite ko vas je 1918. spasao od Italijana!
"Neka se znade da je na 20.11.1918. godine za regencije Aleksandra Karađorđeva hrabra vojska kralja Srbije Petra I pod vođstvom majora Stojana Trnokopovića na ovaj pristan pobedonosno stupila. Pozdravljena, zagrljena blagoslovljena od celokupnog naroda i građanstva Splita".
Ove reči zahvalnosti Srbima i srpskoj vojsci stajale su od 1922. godine na tabli na spslitskoj rivi. Srpski vojnici su na svom oslobodilačkom putu ušli u Split 20. novembra 1918. godine. Tri godine kasnije, prilikom proslave godišnjice na rivi je otkrivena spomen-ploča...
"Živela srpska vojska! Živela Jugoslavija", klicalo se tada ni manje ni više, nego u istom onom Splitu, u kome se poslednjih decenija sve više čuju povici "Srbe na vrbe", i "Za dom spremni"! Istgog onog Splita koji se devedesetih "proslavio" i zloglasnim logorom "Lora" u kome su ubijani i mučeni Srbi...
Više od 100 godina kasnije, Srbi nisu dobrodošli i grad pod Marjanom. Grupa od 100 huligana, kako se veruje navijača "Hajduka", upalo je preksinoć na srpsko kulturno veče u Splitu i prekinulo ga, dok su koji su Srbe nazivali smećem...
Splićani pozdravili braću
A ovako je bilo 1922. godine... Kako je pisao kragujevački "Vojni vesnik" -"prilikom treće godišnjice oslobođenja grad Split je osvanuo okićen zastavama. Obala je pokazivala divnu sliku. Bilo je skupljeno više hiljada gledalaca da prisustvuju svečanome otkrivanju spomen-ploče, koja treba da ostane kao vidljiva uspomena na onaj istorijski dan, kada je oslobodilačka srpska vojska prvi put stupila na tlo Splita. Na trgu Sv. Petra našli su se svi prestavnici vlasti i korporacija, kralj. namesnik g. dr. Meltičić, zatim opštinski nacelnik g. dr. Tartalja sa celom opšinskom upravom, čehoslovacki konzul g. Heržman, komandant mesta g. Stojišic, sokoli, vatrogasci, ženska udruženja i omladina. Sudelovale su dve glazbe, vojna i narodna. Predmetom opšte pažnje bio je i g. Trnokopović, potpukovnik, koji je prvi sa svojim odredom vojske stupio na zemljište grada Splita. Otkrivanje je izvršio gradski načelnik g. dr. Tartalja uz lep i dirljiv govor; za njim je uzeo reč komandant mesta g. Stojišić, i za njim, kralj. namesnik, g. dr. Meltičić. Svi su oni burno pozdravljeni, i klicalo se jedinstvu naroda, vojsci i vladaru. Najzad se sam g. Trnokopović, u dirljivom govoru, seća onih dana iz 1918. godine, kada je sa vojnicima koji su prevalili preko 800 kilometara došao u bratski Split, u pomoć braci i bili su tako dočekani, da se još i danas o tome prica u svoj našoj Kraljevini.
Seća se svog razgovora sa americkim podadmiralom.
-Imate li dovoljno snage da možete održati mir i red u Splitu i u Dalmaciji: Ja sam odgovorio "da, ja jamčim za red ne samo u Splitu i u Dalmaciji, nego da sam spreman uzeti jemstvo i za 100 kilometara na sever." Na to je Amerikanac: "jest, video sam kako ste dočkani. Vi niste došli u tudu zemlju, vec svojoj braći."
Navijači Hajduka dočekali Srbe!
Da ironija bude veća, tada su u velikom broju na svečanom dočeku upravo bili navijači onog pravog, slobodarskog Hajduka, isto oni koji danas veličaju nacističku i genocidnu NDH, koji su tada dočekali braću Srbe kao oslobodioce. Svesni da nije bilo Timočke divizije, da bi ubrzo u celu Dalmaciju okupirali Italijani, a Hajduk bi danas verovatno igrao nogomet u italijanskoj seriji A ili B, ako bi uopšte postojao pod tim imenom.
-Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvete, najlepši i najmiliji. Blagosloven bio cas kada vas videsmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolevka koja vas je odnjihala", zahvaljivao se srpskim gvozdenim armejcima Josip Smodlaka, osnivač Hrvatske demokratske stranke, dok je 20.000 ljudi, koji su u velikom broju činili navijači današnjeg "Hajduka", kako je tada pisao glavni urednik „Slobodne Dalmacije" (u to vreme „Novog doba"), bio u „delirijumu oduševljenja".
Ti što spase od propasti nas
-Dobrodošli braćo - poručivao je taj list sa svoje naslovne strane, slaveći srpske junake koji su prevalili peške više od 800 kilometara ne bi li oslobodili Hrvate.
-Napred Srbijo! Slava ti velika mučenice, svetice i junakinjo! - zaori se niz Jadran i svi složno zapjevasmo: 'Bože pravde, Ti što spase od propasti do sad nas'. Dogodilo se ono što nitko nije očekivao, čemu se nitko nije nadao. Stvorili smo najveće djelo u našoj istoriji, jer nikada veći, nikada jači niti slavniji nismo bili. Ali kad će doci? Kad ćemo zagrliti osloboditelje naše? Kad će stignuti heroji naši, da blagoslovimo stope i ruke njihove, koje nam raskidaše okove i proniješe ime i slavu širom bijela svijeta? Sa ovim mislima zagrejane su nam bile duše i svaki atom tijela drhtao je od uzbuđenja, ponosa i veličine. I napokon javiše da će srpska vojska stići u Split dneva 20. novembra - pisao je onovremenik Stjepan Roca u "Almanahu Jadranske straže".
Začulo se toga dana i „Bože pravde", a, kako je za „Jutarnji", podsećao istoričar Aleksandar Jakir, profesor na Odseku za istoriju Filozofskog fakulteta u Splitu i autor knjige "Dalmacija u međuratnom razdoblju 1918-1941" - župan splitsko-dalmatinski vojnicima je tokom slavlja doviknuo: "Sve je ovo vaša Srbija"!
Rajko Nedić